Mare corto / Kratko more dugoročni je projekt vezan za Jadran. Autori su Ignacio Maria Coccia (1974.), talijansko-španjolski fotograf i talijanski novinar Matteo Tacconi (1978.). Projekt se razvijao u različitim fazama i periodima, od rujna 2015. do travnja 2017. Dva su autora proputovala preko deset tisuća kilometara po cestama obale i otoka s obje strane Jadranskog mora.
Ta duga reportaža izrasla je u izložbu od četrdesetak fotografija, popraćenih video i audio zapisima. Realizirana je unutar projekta Varcare la frontiera #4 – Flussi di marea /Prelazeći granice # 4 – Plime i oseke, multidisciplinarnog festivala u organizaciji tršćanske udruge Cizerouno, kojeg vode Mila Lazić i Massimiliano Schiozzi, uz potporu Autonomne regije Friuli Venezia Giulia.
Priča ove dvojice autora je anti-retorička i govori o Jadranu sastavljenom od mnoštva mikrokozmosa, ponekad udaljenih zbog ekonomske neravnoteže, ponekad zbog poteškoća u stvaranju dijaloga ili nekih nerazriješenih povijesnih čvorova. Ipak, Jadran zbog toga nije „zatomljeno“ more, naprotiv: vrlo je živo. Mare corto / Kratko more, temelji se na istraživanju stvarnih podataka s terena i pričama koje su tu zabilježene i ovjekovječene. Namjera izložbe je potaknuti na razmišljanje one koji na razini donošenja odluka i dugoročnih strategija, trebaju težiti približavanju obiju jadranskih obala.
Jadran – po tome sliči na Mediteran koji ga okružuje – predstavljamo kao snažnu sponu dviju obala, ne obazirući se na spomenute neuravnoteženosti i kontradikcije, koji se uobičajeno percipira prostorom različitosti. Među brojnim navedenim razlikama, najočiglednije su one povijesno uvjetovane. Ne zaboravimo da je u nedavnoj povijesti, tijekom Hladnog rata, ovo more bilo jedna od brojnih granica između kapitalističke i komunističke Europe.
Dakle, Jadransko more je široko, usprkos fizičkim karakteristikama. A također je i dugačko zbog velikih razlika između sjevera i juga karakterističnih za talijansku povijest, čiju presliku vidimo i s druge strane mora. Nazivajući ga kratkim želimo izraziti nadu da se udaljenosti mogu smanjiti, jer istražujući obale, obilazeći otoke i promatrajući odnose mora i čovjeka, u raznim smo formama primijetili organski jedinstveno tkivo kojeg čine osjećaji, nostalgija i intimnost. Koristimo se riječima Predraga Matvejevića, poznatog autora Mediteranskog brevijara, koji žiteljima ovoga područja dopušta mogućnost prepoznavanja prema vlastitom senzibilitetu, što potiče bogatu pluralnost priča i identiteta. Našim projektom o području Jadranskog mora željeli smo uvažiti sve i ukazati im poštovanje. Samo tako vjerujemo da ono zaista može pripadati svima i ujedinjavati. To možda znači malo, a možda i objašnjava sve, što je u svakom slučaju bilo nit vodilja koja nas je inspirirala.
(Ignacio Maria Coccia i Matteo Tacconi)
