Izložba suvremene slovačkih video umjetnika, pod nazivom Strategije i taktike angažirana je na teme o nasljeđu komunizma.
Polazimo od tvrdnje s kojom bi se mnogi složili, da su umjetnici postali eksperti u pronalaženju dovitljivih i nekonvencionalnih načina preživlja¬vanja. U neo-liberalnom društvu usmjeravanom diktatom i dinamikom kapitala, koje jedva da prepoznaje simboličku ili ‘nematerijalnu’ vrijednost umjetnosti, umjetnici su prisiljeni ili pristati na tržište ili zauzeti marginalnu poziciju u društvu koje im ne dopušta živjeti od vlastite profesije, umjet¬nosti. Ova situacija primorava ih da koriste i razvijaju inovativne oblike djelovanja.
Ta se tema pojavljuje u radovima mnogih umjetnika u raznolikim pristupima i formama. Na svoj kreativan način, oni traže vlastito mjesto u društvu. U radovima često tematiziraju i prikazuju taktike, odnosno nači¬ne preživljavanja raznih manjina te bespomoćnih ljudi, poput migranata, Roma, ljudi progonjenih od strane totalitarnih režima i slično. Izložba oda¬branih slovačkih video umjetnika, kroz glavnu temu promišlja o razlikama između strategije i taktike. Razlike među njima tumači francuski filozof Michel de Certeau u knjizi Invencija svakodnevnice (1984).
Strategija, u vojnoj terminologiji, spada u domenu uspostavljene superior¬nosti i već djelomično utvrđenog utjecaja; to je program upravljanja gru¬pom ka cilju; provodi se kao dugoročni plan onih koji imaju vremena i znanja za osmišljavanje i definiranje nečeg takvog.
Strategija je identifikacijska kartica kampanja koje su potrebne za ostvarenje cilja. Strategija znači kontrolu (grada, institucije itd.). Prema de Certeau, razvijanje strategije zna¬či projiciranje moći.
Za razliku od strategije, de Certeau tvrdi, taktike su u nadležnosti nemoć¬nih. Taktike se provode kao proces prilagodbe i uštimavanja s okruženjem, stvorenim strategijama moćnika.
One zahtijevaju kreativnost i aktivnosti poput podjele i suradnje. Taktike su stihijske, otvorene slučaju, zahtijevaju trenutačne dogovore; to su metode manjina, akcije su namjerne, ali i intuitivne, često prilagodljivije i istraživačke u odnosu prema ciljevima. One su u stanju neprestanog revidiranja i opetovanog korigiranja.
Umjetnici okupljeni na ovoj izložbi koriste vlastite taktike kako bi otkrili i objelodanili strategije društvenog mainstreama, posebno njegove utilitarne strategije.
Anton Čierny, Pavlína Fichta Čierna – I zadrži osjećaj, 2012.
Statičnom linijom horizonta grada Bratislave dominira Dvorac. Pejzažom protječe rijeka Dunav, naglašavajući promjenljivost slike grada. U videu fokus je na paru, koji jedan drugome pomažu u rizičnom pothvatu – ljuljaju se nad Dunav.
Martin Kochan – Slikanje krajolika, 2014.
Slikanje krajolika Martina Kochana slojevita je igra. Naziv djela podsjeća na povijesni slikarski žanr, kojeg autor reinterpretira i nadopunjava. Ovdje je tradicionalni žanr ponovo i doslovno interpretiran: on je “nelagodan”, naivan i “sirov”. Kochan ulazi u krajolik, boji debla vapnom, koristeći bijelu kako bi naglasio kolorističku strukturu brezine kore.
Iva Durkáčová – Tu i tamo, 2014.
Uloga je granica utvrđivanje ne samo prostornih granica već i kulturoloških. Iako su irelevantne za Europu, proces odjeljivanja se nastavlja. Svaka igra ima svoja pravila, ali ona se ipak ne ne odnose na sve.
Oto Hudec & Daniela Krajčová – Project Caravan: umjetnički projekt Project Caravan osmišljen je za mlade pripadnike zajednice Roma u Slovačkoj.
Tamara Moyzes, Shlomi Yaffe – Protokol I i II., 2010., 2015.
Tamara Moyzes je 2010. pokušala prijaviti privremeno boravište svog supruga, Izraelca, Shlomi Yaffea u Republici Češkoj. Taj je događaj postao polazišna točka za video Protocol I (2010.), koji prikazuje rekonstrukciju ispitivanja kojeg provodi češka policija sa strancima.
Ilona Németh – Magla, 2013.
Námestie slobody (Trg Slobode) u Bratislavi mjesto je kontroverzne prošlosti. Trg je trebao biti mjesto političkih proslava i okupljanja kako u vrijeme fašizma, tako i u komunističkom režimu.
Lucia Nimcová – Double Coding, 2010.
Lucia Nimcová u svom radu analizira zabranjene slovačke filmove; četrdeset filmova snimljenih između 1968. i 1989. godine, za koje gotovo da nema logičnog objašnjenja zbog kojeg su ti filmovi zabranjivani.
Tomáš Rafa – Wall of Sports, Sečovce, 2014.
Tomáš Rafa se kao umjetnik i aktivist često nađe u središtu sukoba, dok kao autor ostaje anoniman ili se drži u pozadini. U okviru njegova dugogodišnjeg projekta New Nationalism in the Heart of Europe (Novi nacionalizam u srcu Europe) nastao je niz videa u kojima prikazuje probleme integracije manjina u društvo, kao i granice između patriotizma i ekstremizma.
Anabela Žigová – Salto Mortale, 2014.
Salto Mortale propituje takozvano „naslijeđe tišine“ iz perspektive slovačke mladeži koja se danas suočava s komunističkom prošlošću, kao i s dokumentima tajne policije u kojima se nalaze podaci o članovima njihovih obitelji ili bliskim prijateljima, još uvijek aktivnim u kulturnom i političkom životu. Video prikazuje načine na koje se ljudi, čiji su rođaci ili bliski prijatelji nekad surađivali s tajnom policijom, pokušavaju suočit s tim dijelom svoje prošlosti.
U koncepcijskom okviru Vježbanja Demokracije, The White House Biennial predstavlja u Rijeci slojeviti međunarodni program aktivnosti, proširen na izložbu Strategije i taktike.
