Izložba jr bila popratni program History Film Festivala, autor je Velid Đekić, a dizajner plakata Mladen Stipanović, čiji potpis nosi velik broj omota diskografskih izdanja i plakata riječkih glazbenika.
Je li Rijeka grad rock’n’rolla? Ako niste načistu s odgovorom na to pitanje, izložba Nevjerni psi i druge priče arobna je pilula koja je razrješila sve dvojbe. Što je najbolje, nije placebo. Njome se na jednom mjestu ulazi u cjelokupnu povijest riječkog rocka, počevši od sredine pedesetih godina 20. stoljeća i prateći ga u ključnim trenucima sve do današnjih protagonista koji mu obećavaju novu budućnost. A sve to ispričano u 20 točaka, što će reći u 20 poglavlja. Sinteza je to kakvu dosad nismo vidjeli i iza koje stoje godine istraživačkih predradnji.
Kako je moguće sedamdesetak godina gradske scene, i to bogate poput riječke, sa svim njenim protagonistima, žanrovskom raznolikošću, adrenalinskim koncertnim trenucima, diskografskim izdanjima, tradicijom okupljališnih mjesta i aklamacijskom potporom publike, kako je moguće sve to „ugurati“ u 20 izložbenih plakata, a da se priča o sceni doživi cjelovita i zaokružena? I da uspješno održava ravnotežu između otkrivanja pionirskih zasluga scene, prepoznavanja razvojnih procesa koji su je definirali i aromatičnih detalja koji dižu sve na novu razinu? Lako, ako znate da je priča o rocku priča o strasti. A njega na gradskoj sceni nikad nije manjkalo. Logika te strasti kaže: kada govorite o strasti, činite to na adekvatan način, dakle strastveno.
Izložba Nevjerni psi i druge priče je dokumentarno-strastveni vodič kroz sve što ste željeli i što se, zapravo, mora znati o riječkoj rock-sceni. Tim više što ona nije samo kronološki prva rock-scena u Hrvata, ona je prva rock-scena u kompletnom socijalističkom dijelu svijeta (naputak mlađima: Rijeka je pedesetih godina bila dio toga svijeta), štoviše prednjači i uzimajući u obzir zbivanja u dobrom dijelu srednjoeuropskih zemalja.
Dvadeset izloženih plakata, 20 je putokaza za kretanje kroz priču o gradskoj rock-sceni. Svaki od njih poziva za putovanje u određenom smjeru i može se razviti u zasebnu izložbu. Njihova informativna lapidarnost, zadana odabirom sinteze kao izložbenog koncepta, nije njihova slabost, ona je plus, koji se može doživjeti i kao povlačenje za rukav da se u sljedećim izlagačkim koracima pretoči u nešto veće. Na sličnoj liniji je set probranih stotinjak prizora s potpisima riječkih fotografa, čiji je opus vizualno svjedočanstvo povijesti scene.
