Izložba u sklopu Međunarodnog festivala malih scena, kustosa Zenona Butkiewicza.

Izložba predstavlja tri generacije umjetnika: majstore/ stručnjake koji su počinjali nakon Drugoga svjetskoga rata, njihove studente i nastavljače te posljednju mladu generaciju koja je započela radom u 21. stoljeću.

Kazališni plakat ostaje i kad se već pogase sva svjetla na sceni. Kazalište je prolazna umjetnost iako se čini da Shakespeareov svijet nema kraja, nebrojeno puta interpretiran na sceni, ovjekovječen plakatima. Uvijek iznova.

Plakat nazivamo i aristokratom kazališta. On nema uporabnu vrijednost. Sam bira temu i način na koji se želi izraziti. On je ogledalo u kojem se istovremeno zrcale i književno djelo i kazališna predstava. Autor plakata sugerira smjer interpretacije ali i potiče na traženje vlastitog odgovora skrivenog u prostoru između drame i predstave.