Tranzit: Dancing Together, Again!

Umjetnici: Sellena Beram (Hrvatska), Natia Bunturi (Gruzija), Jasna Čižmek Tarbuk (Hrvastska), Iakob Gogotishvili (Gruzija), Nino Khositashvili Xosilita (Gruzija), Aleksandra Konieczna (Poljska), Nataša Pavlov (Hrvatska), Nyko Piscopo (Italija), Giulia Roversi (Italija), Claudia Verdat (Italija), Justyna Irena Warells (Poljska), Kamil Wawrzuta (Poljska).

Voditelj rezidencije: Branko Žak Valenta

Program kreativne rezidencije Dancing Together, Again! / Plešimo ponovno zajedno! provodi se u sklopu istoimenog projekta koji sufinancira Kreativna Europa. Projekt je pokrenuo Poljski nacionalni institut za glazbu iz Varšave u suradnji s partnerima Arts Research Institute of Georgia u Tbilisiju, Movimento Danza iz talijanskog grada Napulja i hrvatska plesno-kazališna skupina TRAFIK iz Rijeke. Program uključuje rezidencije organizirane od 2023. do 2024. u Gruziji, Hrvatskoj, Italiji i Poljskoj. Glavni ciljevi programa uključuju kulturnu razmjenu, interakciju između umjetnika i producenata te istraživački ples s naglaskom na kreativni proces i integraciju s lokalnim zajednicama.

Druga od rezidencija održava se u Rijeci od 3. do 24. rujna 2023. i tematski je posvećena problemu održivosti promatranom kroz optiku plesne i izvedbene umjetnosti. Interdisciplinarnim pristupom sudionici istražuju i razvijaju zajedničku strategiju zaštite okoliša, s posebnim fokusom na regiju Jadranskog mora. Riječku rezidenciju vodi  izvedbeni umjetnik Žak Valenta, umjetnički voditelj TRAFIKA. Na rezidenciji sudjeluje dvanaest (12) sudionika/ica, po tri (3) iz svake zemlje partnera i to u tri kategorije: umjetnik, kustos i istraživač.

Program predstavljanja radova nastalih u rezidenciji:

Iakob Gogotishvili: Dashed lines / Isprekidane linije (11”)
Sudionici: Kamil Wawrzua, Jasna Čižmek Tarbuk, Iakob Gogotishvili

Još uvijek je tamno.
U toj tami stoje Kuće.
Ne stanuju ovdje druge normalne boje.
Baš ove norme su izmišljene izvan ovih zidova.
Miris trulih ruža iz ove hrpe normi
unutar uma.

Svijest. Norme. mrlje
Truli slojevi uma
Ratovi. Suze. Ratovi…
oblikuju život
uski. Bezoblične boje.
Široke vreće duša.
Prašnjavi osjećaji
Krv. suze. i opet ratovi.

Iakob Gogotishvili je glumac, plesač i instruktor joge iz Tbilisija, Gruzija. Studirao je koreografiju na Sveučilištu Shota Rustaveli za kazalište i film te je proveo deset godina karijere kao plesač i glumac u Kazalištu Movement.


Kamil Wawrzuta: Dead fish / Mrtva riba (11”)
Izvedba: Kamil Wawrzuta

Voda je neophodna za život na Zemlji. Zbog trovanja kemikalijama i mikroplastikom prisutnoj u vodi, ona postaje otrov. Na rijeci Odri u Poljskoj 2022. godine uginulo je 250 tona ribe. Ali koga briga za jednu sićušnu mrtvu ribu? Osjeća li riba fizičku bol, ima li emocije i osobnost? Koliko dugo može preživjeti bez vode i što se događa kada umre? Je li moguće utjeloviti ribu i stvoriti koreografiju posljednjeg trenutka ribe? Poljski umjetnik Kamil Wawrzuta suočava se s ovim teškim i/ili glupim pitanjima.

Kamil Wawrzuta je diplomirao na Kazališnoj akademiji u Krakowu – smjer Gluma sa specijalizacijom u plesnom kazalištu. Radi kao glumac, plesač, koreograf, pedagog pokreta i kazališta. Autorski je potpisao i predstave kao što su: Profanum, We are not superheroes, Boys don’t play with dolls, Choreography of the city i druge, te koreografije za dramske izvedbe.


Jasna Čižmek Tarbuk: It’s Up To You / Na tebi je (8”)
Izvedba: svi umjetnici u rezidenciji

Ideja za ovaj rad u nastajanju temelji se na hipotezi o vodenom majmunu: ideji da su ljudi evoluirali od predaka primata koji su nastanjivali vodena staništa. To je jedan od razloga zašto se ljudi u vodi osjećaju dobro i slobodno. Nažalost, zagađenje sve više sužava prostor za zdrav život, a Bertrand Russel istaknuo je teoriju doktora Warrena M. Herna kako su trenutni globalni populacijski trendovi slični razvoju bolesti raka u živom tijelu i da je ljudska vrsta postala dominantna snaga planetarne ekološke promjene. Ako je ova dijagnoza točna, kakva je prognoza? Razlika između nas i većine oblika bolesti raka je u tome što možemo razmišljati, pa shodno tome i odlučiti odlučiti što da budemo ili ne budemo.

Jasna Čižmek-Tarbuk nakon plesne karijere koju je razvila kao stalna članica Komornog ansambla slobodnog plesa te Zagrebačkog plesnog ansambla nastavila je djelovati kao koreograf. Surađujući s istaknutim hrvatskim plesnim grupama poput Geste i Studija za suvremeni ples stvorila je niz zapaženih koreografija. 2009. osnovala je umjetničku organizaciju Fronesis, s kojom je dosad ostvarila desetak cjelovečernjih koreografija.


Natia Bunturi: Jasna (4”)
Plesačica: Jasna Čižmek-Tarbuk
Glazba: Stjepan Šulek

Jasna je solo izvedba na glazbu hrvatskog skladatelja Stjepana Šuleka i zvukove zadarskih morskih orgulja. Izvedba donosi doživljaj prostranstva trenutka, blago dotiče temu gubitka, uskraćenosti i razočaranja svakodnevnim ishodima cijelog svijeta. Glavna tema koju lik prenosi je prekomjerna potrošnja vode. Koristeći svoju izvedbu, Natia Bunturi odražava fizičku formule protoka vode. Izvedba je melankolična, a kroz cijeli proces, publika apsorbira nježnost bivanja plesačice. Proučavajući vlastito individualno Ja kao čovjeka, te čovjeka kao tijelo i duboke emocije, Natia Bunturi nam napominje važnost svakog bića na planeti, bez obzira na dob ili generaciju. Na kraju je djelo posvećeno podizanju svijesti o očuvanju vode i važnosti razumijevanja njenog ponašanja u prirodnom svijetu.

Natia Bunturi jedna je od najistaknutijih plesačica modernog gruzijskog baleta. Rođena je u Tbilisiju u Gruziji. Diplomirala je na koreografskoj školi V. Chabukiani, te nastavila studij na Baletnoj školi u Bostonu 2002., zatim na Joffrey Ballet School u New Yorku 2004. godine. Tijekom svoje karijere plesala je i nastupala u brojnim projektima i kazalištima, uključujući SOSANI Tanztheater u Regensburgu, Njemačka, Z. Paliashvili State Opera and Ballet Theatre te Giorgi Aleksidze Tbilisi Contemporary Ballet u Gruziji. Danas koreografira za dramsko kazalište i radi na samostalnim koreografskim projektima.


Aleksandra Konieczna: reSOURCE / BOGatstvo (15”)
Izvedba: Aleksandra Konieczna

Čovječanstvo kao resursi. Resursi ljudskog tijela. Odnosi, osjećaji, emocije. Kad bismo mogli ponovno uroniti u svoja tijela i ponovno osjetiti svoju ljudskost! Kroz praksu pokreta traži jednostavan način da utjelovi svoj osjećaj postojanja, tako da se njeno tijelo, um i duh mogu održavati u harmoniji. Održivost je za nju senzualno iskustvo. Kako bi otkrila drugačiji kvalitet svojih životnih resursa u kreativnom procesu, u svojoj prezentaciji želi podijeliti neka razmišljanja o temi održivosti kao dio grupnog istraživanja tijekom rezidencije u Rijeci.

Aleksandra Konieczna plesačica je, koreografkinja, praktičarka tjelesnog pokreta i istraživačica. Sudionica je brojnih umjetničkih projekata u Poljskoj, Francuskoj, Španjolskoj, Belgiji, Bosni i Hercegovini. Diplomirala je na odjelu Eksperimentalne koreografije u “Centrum w Ruchu” u Varšavi. Stipendistica je kulturnog programa Grada Gdanjska, Kreativne Europe i Koreografskog Centra u Krakowu te voditeljica kulturnih aktivnosti za ljude zainteresirane za višedimenzionalni rad s tijelom u pokretu.


Festival Tranzit promovira europske i domaće nezavisne izvedbene umjetnike i mala nezavisna kazališta koja predstavljaju vaninstitucionalni marginalizirani kulturni i umjetnički sektor, dok programski donosi radove koji su u sinkronicitetu sa suvremenom publikom te društvenim i tehnološkim kontekstom.  Festival je zamišljen kao višemjesečni program koji je usmjeren na suvremenu izvedbenu produkciju s fokusom na istraživanje novih pristupa razvoju kazališne publike, a na način da se koriste kreativni i inovativni potencijali suvremenih kazališnih praksi.

HKD klub
Skip to content