Ivan Buvinić u novom radu ID_75 spekulativno situira intimna sjećanja u prostor grada u kojem je odrastao. Radovi su nastajali proteklih godinu dana pri svakom posjetu rodnom gradu kada je on svjesno ulazio u suočavanja s poznatim, potisnutim i otuđenim. Ivan intuitivno bilježi prostor vodeći se vizualnim asocijacijama koje navode na auto refleksiju. Umjesto dokumentarnog pristupa odabranim lokacijama on ih koristi kao okidače za detekciju memorijskih tragova. Objekti na fotografijama postaju markeri osobne mikro povijesti te su ujedno i motivi koji simboliziraju događaje iz fragmentiranih sjećanja.

Rad ID_75 nastaje kroz proces mentalne rekonstrukcije u okviru koje se manifestiraju emotivne vizualne reakcije na poznati prostor. Ivan je posvećen predanom intimnom iskapanju koje rezultira kolažiranjem krhotina, fragmenata i tragova. Rad afirmira nelagodna sjećanja koja se potom pretaču u urbanu noćnu kontemplaciju suptilno otkrivajući osobnu i prostornu transgresiju.

Rad nema koherentnu cjelinu već je otvoren mnogostrukim interpretacijama te poziva gledatelja na istraživanje mogućih značenja i prepoznavanje vlastitih emotivnih reakcija. Osvještavamo mjesto nekog prošlog događaja ali je ono u isprekidanom odnosom s vremenom, a otuđene objekte na fotografijama progoni nejasna prošlost.

Postav izložbe sugerira nekoliko razina čitanja rada – fotografije postavljene na zidu prikazuju objekte i prostore kao bljeskove intimnog sjećanja te sažimaju arhiv fragmentirane memorije dok su dva rada izmještena izvan prostora sjećanja. Visećom apstraktnom mapom autor materijalizira kognitivni prostor istraživanja dok dodatni viseći objekt predstavlja dezintegrirani autoportret kojim se bilježi transformativno iskustvo uranjanja u vlastitu prošlost.