Užasne stvari se događaju svakoga dana, a mi smo šokirani kad čujemo ili čitamo o njima. I ti užasi o kojima čitamo uglavnom su trajali dugo. Nekad čak i godinama. I netko ih je živio, iz dana u dan. Ova predstava je o tome. Bez senzacionalizma, bez postavljanja velikih pitanja, bez davanja jednostavnih odgovora na goleme probleme.
Ovaj komad je napisan prije 25 godina. Neke stvari se nisu promijenile, neke jesu. Ali snaga ovog teksta nije u njegovoj relevantnosti u vezi s užasima, već u tome što je o nečemu mnogo dubljem, kompleksnijem a opet jednostavnijem – on je o jednoj ženi koja se sjeća svog života. Života ispunjenog ožiljcima od trauma, ali i života punog ljubavi i lekcija o vožnji. I tu je problem. Što ništa u ovoj priči nije jednostavno. Da su užasi problemi koje je moguće lako riješiti, već bi bili riješeni.
Kako sam naučila voziti je predstava koja je nastala velikom posvećenošću dvoje nevjerovatno hrabrih glumaca i jedne talentirane redateljice. Njih troje su dva meseca živjeli, disali i mislili o najgorim stvarima koje se dešavaju između ljudi, sa željom da stvore djelo koje će pružiti publici ono što je srž kazališta već nekoliko milenija – katarzu. Katarzu o užasima. Da bismo se nekako pomakli od fraze Kako je ovo moguće?.
Ova predstava predstavlja izuzetno nijansiran i promišljen pristup temama seksualnog nasilja i zlostavljanja maloljetnika. Pod rediteljskim vodstvom Tare Manić i uz virtuoznu, potpuno zaokruženu glumu Marrte Bogosavljević i Svetozara Cvetkovića, predstava pruža empatične portrete tinejdžerke i njenog tetka. (…) Smisao predstave, koja živopisno prikazuje emocionalnu povezanost između dva lika, uključujući zajednička pozitivna iskustva, važna je jer osvjetljava punu složenost manipulativnog, nasilnog i incestuoznog odnosa.
Borislav Matić, SeeStage (WB6)
Marta Bogosavljević razigrano predstavlja Malecku, u vremenu adolescencije, zbunjenosti, čime tetak manipulira da bi zadovoljio žudnju, uvjeravajući je (lažno) da neće napraviti ništa što ona ne želi. Opipljivo je prikazana njena nevinost i radost, ali i trauma doživljaja njegovog neželjenog dodira. Igra teče veoma blizu gledalaca, koji okružuju scenski prostor, i ta fizička bliskost bitno jača našu snagu utiska. Glumci mijenjaju mjesta izvođenja, označavajući tako i promjene vremena i perspektiva pripovijedanja, i miješaju se s nama, gledateljima, čineći nas nekom vrstom voajera, ili svjedoka ove izazovne pripovijesti. A njena najveća vrijednost je u psihološkoj kompleksnosti, odrazu višeznačnosti njihovog odnosa, romantičnim i iskrenim, na jednoj strani, potrebnim i njemu i njoj, do određenih granica, kada kontrola nevinosti popusti, oslobađajući prostor za nasilje. Ana Tasić, Politika
Ovogodišnji 31. Međunarodni festival malih scena održat će se od 4. do 9. svibnja na sceni HKD-a na Sušaku u Rijeci te u Centru Gervais u Opatiji. Ove godine u festivalskoj konkurenciji za nagrade sudjeluje šest predstava iz četiri europske zemlje. Cjelokupni program festivala pronađite na POVEZNICI.
Kupnja ulaznica bit će moguća od 16. do 18.3. od 16 do 18 sati isključivo na blagajni HKD-a na Sušaku, a od 19.3. i u sustavu mojekarte.hr i na svim mojekarte prodajnim mjestima – u Dallas Music Shopu, Foto Reviji te na benzinskim postajama Petrol / Crodux, uz naknadu od dodatnih €1 za obradu transakcije.
