Goran Merkaš, slikar je i grafički oblikovatelj, (Varaždin, 1950.- 1996.) koji je ostvario osebujan grafičko-dizajnerski opus radeći dvadeset godina neprestano za jedno kazalište (1977.–1996.), Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu. 29. MFMS povod je i prilika da predstavimo njegovih 29 kazališnih plakata. Ova je simbolična brojka tek dio puno šireg opusa autora koji se čuva u arhivi varaždinskog HNK. Da li zbog njegovog preranog odlaska ili zbog sudbine većine autorskih osobnosti s periferije, ovaj je autor neopravdano zanemaren i nedovoljno vidljiv u širem kontekstu hrvatskog grafičkog dizajna.
Merkaš je na zagrebačkoj Likovnoj akademiji studirao krajem šezdesetih/ početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u vremenu u kojem je grafički dizajn bujao u snažnim strujama pop-arta, u vremenu zrele i samosvjesne kulture na svim poljima.
Tijekom dva naredna desetljeća kontinuiranog angažmana, živeći kazalište u punom smislu te riječi, ostvario je vlastiti, prepoznatljivi rukopis, likovno izgrađen na fotografiji i/ili ilustraciji, a sadržajem uvijek domišljat i duhovit.
Bilo da je likovni jezik krajnje reduciran ili pršti grafičko-crtačkim šarenilom sadržajno ovi plakati sažimaju suštinu i bit insceniranog predloška u jednostavnu vizualnu poruku. (…) Atmosfera plakata njegov je doživljaj onoga što se njime najavljuje, od suptilne liričnosti do razigrane komedije ili drame. Duhovitošću i ironijom često dovedenom do karikaturalnosti, ludičkim, ponekad i grotesknim elementima Merkaš daje svoj komentar, svoje viđenje teatarskog djela. Tipografija je uvijek pomno prilagođeni dio cjelovite kompozicije. On promišlja plakat kao autentičan likovni medij koji je, ravnopravno tome, i u funkciji promocije kazališne predstave. Taj nulti glumac predstave (kako smo ga jednom nazvali) onaj je element koji pred javnost istupa prvi i donosi joj prvi glas, vizualnu najavu onoga što slijedi na sceni. Svojom vlastitom dramaturgijom obraća joj se prije ostalih. Iako nevidljiv u podjeli, postaje uočljiv pred očima šire javnosti i potencijalne publike.
Jolanda Todorović
