Projekt je inspiriran detaljima iz slabo zabilježene biografije Slavka Goldschmidta, kazališnog glumca koji je tijekom Drugog svjetskog rata deportiran u logor Jasenovac, gdje je bio član logoraške kazališne skupine. Riječ je o poetskoj kontemplaciji na temu sjećanja i umjetnosti – o pitanju kako pristupiti rekonstrukciji materijala koji je toliko skroman i krhak da svaka konkretizacija otvara više pitanja nego što nudi odgovora. Zbog toga je predstava prvenstveno posveta umjetnosti i činjenici da i u najokrutnijim vremenima ona postaje sredstvo kojim se u besmislu nasilja stvara nešto smisleno – da se u prostorima šutnje i praznine oblikuje nešto što ljude povezuje i daje im barem tračak nade u borbi protiv totalitarnosti i smrti.
Kako napraviti kazališnu predstavu ili operni koncert bez dramskog teksta, libreta ili notnog zapisa? Bez scenografije, bez kostima, instrumenata ili scenske rasvjete? Ili na kraju krajeva bez profesionalnih izvođača koji interpretiraju taj materijal? To možda nije nemoguć pothvat, ali zasigurno jest izazovan, te dovodi u pitanje kvalitetu i privlačnost onoga što vidimo na sceni. Jer ono što publika traži u izvedbenim umjetnostima je virtuoznost i bravuroznost izvedbe, scensku rafiniranost, vizualnu impresivnost i nadahnutu glazbenu interpretaciju. Eliminiranjem ključnih elemenata koji čine izvedbu, ona postaje sve siromašnija i manjkavija, dok ne postane poput nejasnog sjećanja na nešto kompleksnije. Poput neke daleke povijesti čiji su svjedoci jedan po jedan poumirali, i nakon njih je ostala samo skromna dokumentacija koja se nanovo reinterpretira, dokazuje, opovrgava ili napada, sve dok ne izgubi svaki suvisli trag svoje autentičnosti. No ipak između povijesne dokumentacije i umjetnosti postoji jedna ključna razlika – povijest govori o partikularnostima temeljenim na činjenicama. Umjetnost je dijalog koji povezuje praznine između tih činjenica, te ostavlja trag univerzalnog ljudskog iskustva.
Ova predstava intimna je posveta kazališnom umjetniku Slavku G., rođenom u Kutini, o kojem se ne zna mnogo, osim činjenice da je stvarao u nemogućim uvjetima te da je pogubljen u vremenu i sustavu koji se više nikada ne bi smjeli ponoviti.
Vedrana Klepica
Tekst i režija: Vedrana Klepica
Izvode: Nikolina Majdak i Sara Stanić
Umjetničko istraživanje: Nikolina Majdak
Glazba i oblikovanje zvuka: Hrvoje Nikšić
Scenski pokret: Saša Božić
Scena i kostimi: Petra Pavičić
Oblikovanje svjetla: Luka Matić
Izvršna produkcija: Srđana Vrsalović
Produkcija: Nikolina Majdak i Silvija Stipanov
Produkcija: Cirkusom Inspirirano Rubno Kazalište Pozor i Ganz nova kultura promjene
Partneri: Kulturni centar Travno, Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade POGON i Omnibus
Uz potporu Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova
U predstavi se koriste fragmenti poezije Piera Paola Pasolinija i Charlesa Reznikoffa te dijelovi iz operete „Grofica Marica“ Emmericha Kálmána.
KRITIKE
Uzimajući u obzir istančani, tzv. dvostruko-konotativni senzibilitet hrvatske javnosti, predstava ‘Nevjerojatno nepoznat slučaj Slavka G. iz Kutine’ nije mogla doći na svijet u primjerenijem trenutku.
Goran Pavlić, Odvažno suočavanje s mašinerijom zla – Kulturpunkt.hr
U polariziranoj svakodnevnoj areni prilično agresivne retorike autorska dosljednost bez dociranja smiruje, ali i daje jasno upozorenje da se povijest u tišini ponavlja ako nema dovoljno glasnu protutežu.
Anđela Vidović, I glumce ubijaju, zar ne? Milena Zajović, Jasenovac jest bio logor s kazališnom družinom baš u tome sadržan je njegov užas
Trajanje programa: 70 minuta
Ulaz na predstavu je besplatan uz obaveznu najavu na barbara@drugo-more.hr.
