Novi projekt Petre Hrašćanec zamišljen je kao duet za plesačicu i glumca. Riječ je o kolaborativnom radu temeljenom na suradnji Petre Hrašćanec i Roka Juričića koji dolaze iz različitih izvedbenih sredina i različitih umjetničkih područja.
Jednočinka propituje vlastiti odnos prema smrtnosti i činjenici da je smrt neizbježna. Trajanje izvedbenog djela ovog istraživačkog projekta predodređeno je unaprijed zadanom i limitiranom formom jednočinke. Kraj je nešto što znamo da dolazi, a pretpostavljamo ga i anticipiramo prema unaprijed stečenim uvidima, odnosno zakonima žanra. Jednočinka općenito pretpostavlja kraću formu sa manjim brojem likova, te jasnom i dosljednom idejom. Ideja o trajanju žanrovski određene izvedbe vezana je uz očekivanja koja prate recepciju nekog formata, pa kroz formu jednočinke, autorica asocijativno povezuje jedan čin koliko traje predstava s jedinim činom koji se odnosi na život.
Goran Pavlić o jednočinki u svom radu Kratki kurs propadanja u jednom činu. O Brešanovim jednočinkama kaže: Prema Peteru Szondiju, jednočinka nije tek skraćena drama, već jedan dio drame koji se izdvojio u cjelinu. Za razliku od klasične drame, gdje napetost proizlazi iz međuljudskog zbivanja koje se razvija u smjeru nekog razrješenja, ovdje je dramska situacija finalni okvir cijelog dramskog kozmosa. Drugim riječima, determinizam jednočinke apsolutan je i ona stoga predstavlja “dramu neslobodna čovjeka“.
Nadalje, tehnologija rada na predstavi uključuje proučavanje industrije zabave u zlatno doba Hollywooda, odnosno tjelesne i vokalne vještine mjuzikla kao i upotrebu scenografskih i kostimografskih elemenata tog doba. Industrija zabave najčešće doživljava svoj procvat u doba velikih kriza. Kao što je ranije spomenuto, revije, mjuzikli i srodne forme u Americi zabilježile su povećanje publike jer je sve više ljudi tražilo bijeg od prisutnosti u vrijeme ratova, ekonomskih kriza, pandemija. Produkcijsko blještavilo i jednostavan sadržaj osigurali su publici odmak od tuge, gubitaka, neizvjesnosti beznađa. Suodnos smrti i glamura stvara trenje oko kojega se temelji ovo umjetničko istraživanje s ciljem diseminacije stečenih uvida u izvedbenom formatu.
Autorski projekt : Petra Hrašćanec
Izvode: Petra Hrašćanec i Rok Juričić
Glazba i dizajn zvuka: Nenad Sinkauz, Roko Crnić, Rok Juričić, Roj Osa & Rob Mazurek
Dramaturgija: Dimitrije Kokanov
Suradnica za scenski pokret: Marija Dujmić
Scenografija i kostimografija: Zdravka Ivandija Kirigin
Dizajn svjetla: Saša Fistrić
Video i trailer: Ivan Idžojtić
Fotografije: Nina Đurđević i Karla Jurić (925 STUDIO)
Dizajn plakata i deplijana: Iva Maria Jurić i Petra Milički
Produkcija: 21:21 (Ivana Korpar i Marko Turčinov)
Koprodukcija: ZKM
Inspicijentica: Milica Sinkauz
