Riječ alarm potječe iz talijanskog izraza all’arme!, što znači na oružje! ili u boj! – uzvik upozorenja koji se povijesno koristio za poticanje spremnosti i obrane u slučaju neposredne opasnosti, poput napada ili invazije. Arme je arhaični oblik riječi armi, koja se odnosi na oružje za obranu ili napad.

Ova etimologija otkriva da je pojam alarma duboko povezan s činom pripreme za bitku, stalnom budnošću i spremnošću za obranu ili reakciju na prijetnju. S vremenom, međutim, značenje riječi alarm proširilo se izvan svojih vojnih korijena, obuhvaćajući upozorenja na opasnosti u širem smislu, uključujući različite situacije hitnosti.

Ipak, kako alarm potiče obranu, tako otvara i pitanja: Kada obrana postaje agresija? Kako uravnotežiti potrebu za zaštitom s rizikom da i sami postanemo prijetnja?
U ovom koreografskom radu za šest plesačica, Panzetti / Ticconi kreću na putovanje koje započinje istraživanjem ritmičkog potencijala ljudskog koraka, istražujući uvjerljivu moć sinkroniziranog i kolektivnog kretanja. Inspirirani vojnim koreografskim vokabularom, istražuju napetost između individualne agende i kolektivne sile, preispitujući tanku granicu između nužne obrane i mogućnosti da postanemo ono čega se bojimo.

The word alarm finds its origin in the Italian expression all’arme!, meaning to arms! or to the weapons! – a cry of warning historically used to incite readiness and defense in the face of imminent danger, such as an attack or invasion. Arme is the archaic form of armi, referring to instruments of defense or offense.

This etymology reveals that the concept of alarm is deeply intertwined with the act of preparing for battle, being ever vigilant and ready to defend oneself or respond to a threat. Over time, however, the meaning of alarm has evolved beyond its martial roots to encompass warnings of danger in a broader sense, extending to various situations of emergency.

Yet, as alarm prompts defense, it also raises questions: When does defense become aggression? How can we balance the need for protection with the risk of becoming a threat ourselves?

In this choreographic work for six dancers, Panzetti / Ticconi embark on a journey that begins with the rhythmic potential of the human step, exploring the persuasive power of synchronized and collective movement. Drawing inspiration from the military choreographic vocabulary, they delve into the tension between individual agency and collective force, questioning the fine line between necessary defense and the possibility of becoming what we fear.